Što je jedrenje? Ima puno teorija Oštre bubamare o tome, na primjer, “sjediš, a ideš”, “ležiš, a piješ”… ali jedno je sigurno – jedrenje je za Oštru bubamaru jedini sport kojeg ne može prakticirati često, ali živi ga, sanja ga, mašta o njemu, sjeća se i ono postaje tema svakog razgovora, čak i u hladnim zimskim noćima kad joj se čini da je njen brod više ne čeka.

Brod uvijek čeka Oštru bubamaru, ovakav ili onakav, a ona se puteno prilagodi svakom njegovom obliku i zaljubi se u njega na prvi pogled. Oštra bubamara imala je mnogo muškaraca i žena, ali nije još našla supružnika jer brod je brod, bez obzira kojeg spola bio.

Pri jednom maestralu, kad je vjetar bio u pola krme i kad se činilo da je vrijeme naslikao neki umjetnik sa naglašenim smislom za lijepo, na provu je sletila – bubamara. Prošao je jedan dan, drugi dan… ma prošlo je svih prelijepih sedam dana, a bubamara je još bila tu. Ona nije bila obična bubamara, ona je bila poslana da naviga i da čuva brod kao što pas čuva svoje dvorište. Oštar pas? Bio oštar ili ne, gazde uvijek stavljaju taj natpis, čak i kad je iza ograde obični pekinezer… i tako je nastala Oštra bubamara.

Neki pravi jedriličari, što Oštra bubamara optimistično smatra da i ona jest, rekli bi onu poznatu uzrečicu “prokleti čarteraši” kad sretnu Oštru bubamaru na jednoj od njenih avantura. Tu je smijeh, pjesma, jedrenje samo na prednje jedro kad Oštru bubamaru uhvati fjaka, orca kao prioritet ako ima rezervaciju u nekom od javnosti nepoznatih restorana. Tu je dizanje podmorskog električnog kabla s dna mora dok diže sidro, a kojeg ne zna skinuti. Tu je “štrik”, “parkiranje broda”, vezanje na “guzu”, šijanje na “rikija”, nerazumijevanje izraza “puni ga”, a tu je i vreća sa smećem u kojoj konzumirani artikli daju poruku da Oštra bubamara ima problema s alkoholom. Oštra bubamara vrlo lako može baciti vlažnu maramicu u brodski wc pa snositi posljedice. Isto tako, ona je stručnjak za propelom zahvatiti muring, posebno onda kad more još nije za kupanje. Za Oštru bubamaru pasarela je samo obična fosna. No, Oštroj bubamari nije važno kakav dojam ostavlja jer ona je jedna, jedina, jedinstvena i ploviti – mora. Hvala Bogu da je more tako široko i veliko, ali garantirano bi svatko tko se jednom pridruži Oštroj bubamari na njenom putovanju tražio – vječno članstvo.

Oštra bubamara prima na brod svakakve ličnosti – vesele, čudne, nikakve, debele, mršave, roze, crne, ali samo ako slušaju kapetana. Ona ne voli vidjeti neposluh kad kapetan naredi da se nazdravlja. Ona ne želi čuti odbijanje kad kapetan naredi da se za jedrilicom posada vuče na “štriku”. Ona se oglušuje kad neki član posade pokuša promijeniti muziku iz njene najdraže festivalske glazbe 80-ih u nekakav nedefinirani rock.

Oštra bubamara najhladnije ignorira osobu koja samo sebi napravi sendvič i ne želi s njom komunicirati do silaska s broda. Ona je jedina koja sluša Džo Maračić Makija i nije joj neugodno. Ona smišlja kako će izmaknuti pasarelu onome tko se požali da mu je zlo. Oštra bubamara istinski poštuje jedra i baca u more svakog tko puši u njihovoj blizini. Najviše, baš najviše od svega Oštra bubamara prezire kad se ugrozi pravilo zajedničkog budžeta i kad joj netko od posade očima važe količinu jastoga kojeg je pojela – za predjelo. Takav odlazi od nje i sretan je ako ne ode – odmah.

Oštra bubamara zna da što je više ljudi, sve manje košta. To zvuči smiješno i glupo pa se neki od članova bace u more kad to čuju, ali ona je sigurna da je u pravu. Oštra bubamara ima jako čudan ukus za hranu pa voli tjesteninu s morskim ježom, a za doručak bez problema jede kamenice s jajima na oko. Oštra bubamara uvijek napravi svoju rutu 11 mjeseci prije ukrcaja, ali nikad, baš nikad tu rutu ne odradi jer nije tako uštogljena da poštuje plan. U svakom slučaju, kad planira kratke rute, odrađuje one od šezdeset milja dnevno.

Svašta se dogodilo Oštroj bubamari. Prešla je preko kita i platila kitarinu. Nije gledala vremensku prognozu pa je svjedok pojave nestajanja otoka pred očima. U više navrata srela je King Konga koji je očito ljut na nju pa se previše tušira na nebu, kako Oštroj bubamari ne bi bilo fino, toplo i suho. No, ona nije naučila ne spominjati ime King Kongovo uzalud već ga izaziva pa bježi. Oštra bubamara jednom je vezala brod za bovu u čak devet pokušaja. No, ona se ne predaje, čak i kad joj se broski motor zapali na putu za Biševo.

Oštra bubamara nikada ne bi bacila signalnu raketu iz zezancije, ali ona trubi brodskom trubom na ulasku u svaku luku. Ona se sidri barem šest puta dok nije zadovoljna postignutim. Pije šampanjac pri dolasku na lijepa mjesta, a njima smatra ama baš svako mjesto na Jadranu. Ona nikad ne jedri uz obalu, niti se veže na obali jer to rade samo “luzeri”. Oštra bubamara ima tri svoje himne koje po glazbenom žanru nemaju veze jedna s drugom. Ona je možda iritantna, ali je se nikada ne može zaboraviti. Ona je samo jedan mali jedriličarski klub zaljubljen u more, jedrenje i gustozu.

Samo jedna đita zvana “Oštra bubamara”

1. dan … od Vodica do Prvić Šepurine

Da se ne biste previše umarali jer to nikada nije bio cilj ovog sporta, za prvi dan predlažemo rutu manju od 0,5 milje. Ionako brod nikada ne dobijete prije 14 sati, osim ako imate debele veze kao što imamo mi, a to nema nitko drugi. Dok ukrcate 800 piva, 10 litara vina bijelog, 6 litara vina crnog, užasno zdrave nareske i puna kolica grickalica za hitno riješavanje sindroma morske gladi, ionako će maestral u kanalu već pasti, a vi ćete popiti par jedriličarskih aperitiva u marini pa je bolje da se što prije maknete s mora. Naravno, ako krenete bez da niste obučeni u identične majice, svi će misliti da ste pravi jedriličari, a ne čarteraši pa nemojte širiti takvu zabludu, već si nabavite majice.

Šepurine su mjesto za koje ne postoji adekvatan epitet pa ćemo na našem jeziku pretjerivanja reći “nešto najnajnajljepše na svijetu”. Kućice od kamena, škure zelene i plave, ljudi tako srdačni da imate osjećaj da ste na Trećiću, a ne Prviću. Čak su i “Mirogojci” na klupama toliko dragi da bi im čovjek dao Nobelovu nagradu za mir. Mi ovo mjesto iz snova zovemo Šepke, ali mještani nam ni to ne zamjeraju. Uglavnom, i Komiža se može sakriti pred ovim prizorom.

Ovdje preporučamo vezanje na mul izvan porata ili na bok u poratu. Većinom nema nikoga, samo zna “uletiti” brod za čistoću pa preko vašeg broda prazniti kontejnere. No, zbog šarma takvog doživljaja, isplati se. To mjesto je takozvano Eko oko, koje vas gleda ako bacate smeće tamo gdje ne biste smjeli. Posljedice za sada nisu poznate.

Gladni kao nikad do sada, a više iz obijesti nego iz potrebe, najsretnije ćete se provesti u konobi Bare, gdje vlasnik Ivo Škara može napraviti jednu od najboljih spiza na Jadranu, ako ste mu simpatični. Ma, samo recite da ste od Oštre bubamare i sve će biti u redu.

Naravno, konoba radi po principu “nema ako ne naručiš” pa savjetujemo da dan prije naručite peku od teletine i janjetine s krumpirima na Škarin način. Crno vino je odlično, ali uvijek se možete držati hladnog Đuska (njemački naziv za Ožujsko).

Nakon večere preporučamo Šepke bar, ali budite vrlo oprezni i nemojte se previše isticati jer štovateljima Šepke bara idu na živce svi oni koji im na živce ne idu. Tu se, naravno, šalimo, ali je oprez ipak potreban – kad vas Šepke bar proguta, postoji mogućnost da “zaružite” i upropastite svoj plan za drugi dan. Ujutro svakako kupite svježi kruh u jedinom dućanu i donesite ga Škari, a on će vam zauzvrat servirati palamidu u ulju koja se nikad ne zaboravlja.

2. dan … od Prvić Šepurine do Palmižane

Neki naši članovi još nisu naučili da se ne kaže Palamiža. No, nema veze. Čeka vas ogroman put od 45 milja, no kako ste još “nabrijani”, bit će to dan koji će najbrže proći. Vrijeme je da “upalite” jedra. Kad prođete između Velike i Male sestrice i podsjetite se ljepote našeg mora, složite ekipu kojoj se da barem nešto raditi – i jedrite. Za sve koji su prvi put na jedrenju ovo će biti poseban dan. Naravno, prije nego krenete iz Šepki, nemojte zaboraviti pogledati – vremensku prognozu.

Na pola puta obavezno uzmite telefon (najbolje je za takve stvari na brodu imenovati Food&Beverage Managera) i nazovite Toto’s. Tražite okrugli veliki stol “na zidu”, da možete barem jednu noć u svom životu imati osjećaj da ste filmske zvijezde.

Kod ulaska u nama najdražu uvalu Vinogradišće, gledajte u stijene lijevo od vas i ako vidite kozu koja se sakrila u hlad, mašite joj. Mi uvijek mašemo, do iznemoglosti. Čak joj i otpjevamo nešto prigodno.

Budite oprezni da ne pokupite nečije sidro. Ljudi tamo žele uživati, a ne se spašavati od vas. Obavezno, kad se usidrite iz petog pokušaja, skočite u more. Odmah. Svi. I tada ide tradicionalni šampanjac, koji se hladi u brodskom frižideru još od polaska, ako isti radi. Pije se u moru i nikako drugačije.

Kad krećete na večeru, nemojte dozvoliti da se ženski dio posade oblači kao za izlazak u disko klub. Ipak ste vi jedriličari i tako se ponašajte. Dobrodošle su poderane majice, uniforme od prvog dana uprljane točom od peke, kombinacija vodoravnih i okomitih crta ili nešto slično tome. Oni koji se junače i žele plivati do restorana, a ne ići byboatom, zaduženi su za istu aktivnost i kod povratka jer će vas navigati do broda u mraku – dok ćete vi pijano veslati, oni će vikati: “Tu je, tu je!”.

Kad vas konobar dođe poslužiti, imajte na umu da ste “puni para” jer se budžet još nije počeo topiti pa kad vas pita što ćete jesti, svakako odgovorite “Sveeeee!”. Isto tako za piće. Preporučamo bruscette za hladno predjelo, a buzaru od jastoga s makarunima za toplo predjelo. Do tad ste već veseli pa kad konobar dođe mahati s nekom prevelikom i preskupom ribom, razmislite da li vam je stvarno potrebna. Naravno da ćete zaključiti da jest pa obećajte jedni drugima da nećete žaliti kad predzadnji dan ostanete bez kune. Za desert obavezan je slijed panacotta, koje razdijelite tako da vrtite krug na stolu, kako se ne biste nepotrebno umarali.

Nemojte napraviti grešku i otići u neki drugi restoran, ukoliko je vaš F&B Manager zakazao i nije napravio rezervaciju. Naime, mogli biste za desert dobiti King sladoled umotan u palačinku, zajedno sa štapićem.

Ako niste izgubili ključ od motora na byboatu, ili ste ipak ponijeli vesla, kad se vratite na brod nemojte vikati jer normalni jedriličari već spavaju i skupljaju snage za sutrašnje avanture. Obratite pažnju na zvijezde, takav prizor se ne viđa često.

3. dan … od Palmižane do Korčule

Pokušajte se probuditi što ranije jer svi odlaze iz uvale pa se može dogoditi da vas neki čarteraš sa skupom unajmljenom jahtom, na kojoj je sakrio sve tragove da je unajmljena, povuče sidrom i odvede svojim putem kao pomoćni brod. Naravno, važno je i popiti kavu u Toto’su i obaviti jedriličarski wc – neka vam ne pada na pamet obavljati to na usidrenom brodu u predivnosti uvale. Kad se vratite na brod, složite doručak, pospremite čergu od ručnika, badića i svega ostalog što se suši po jarbolu i ogradi i krenite uhvatiti maestral do Korčule.

Ovaj plov je zaista prekrasan. Vjetar bi vam mogao biti točno u pola krme pa ćete lagano “kliziti” do jednog od nama najdražih mjesta. Ipak trebate biti viđeni, posebno ako ste unajmili veći brod u višoj sezoni pa je Korčula pravi odabir. Također je vrijeme da se operete, a za one koji to iz nekog neobjašnjivog razloga ne rade na brodu – u korčulanskoj marini je kupaona jako dobro održavana. Kava u marini odlična je i jeftina.

Pazite na King Konga s Pelješca, zna se spustiti po punti i hvatati vas po kanalu. Ukoliko ga uspješno izbjegnete, stanite na kupanje u jednoj od uvala na sjevernoj obali Korčule. Kod kupanja neka svakako netko ostane na brodu da vi ne biste ostali bez broda.

Za večeru preporučamo samo jedno i jedino mjesto – zalogajnicu Kod Bude. Buda je postao naš prijatelj služeći nam svoje vrhunske specijalitete u jednom specifičnom okruženju – zalogajnici. Nikako se ne nadajte da ćete je sami naći. Valja nazvati Budu i najaviti se jer bi u protivnom Buda mogao biti jako zabrinut – on voli sve unaprijed isplanirati kako bi vas najbolje ugostio. Čak ćete čuti što ima za doručak čim dođete k Budi. U skladu s Budinim karakterom i ophođenjem prema gostima, čekat će vas po dogovoru na skalama pred starim gradom. Pustite Budu da vam sam ponudi večeru, nećete pogriješiti – Buda ne daje ono što nije svježe i vrhunsko. No, svakako probajte Budine žrnovske makarune, bilo sa šalšom, junetinom ili gamberima. Po to ćete se sigurno vratiti ujutro, bez obzira što je sve još Buda spremio za doručak. Nemojte se smijati računu, budite sretni da je takav nakon što ste Budi pojeli sve što ima.

Kad stignete u Korčulu, ne morate odmah misliti na iće i piće. Zagledajte se u ljepotu grada nekoliko minuta jer se za Korčulu ne kaže uzalud da je mali Dubrovnik. Oplovite zidine, a ako je rano, preporučamo kupanje na Badiji ili nekim okolnim otočičima, gdje je more zeleno, a zrikavci iz otočkih šumaraka vrište na vas.

Ako je ipak kasno, samo stanite i osvrnite se, možda vidite zalazak sunca koje zalazi točno u smjeru iz kojeg ste doplovili, a taj će vas prizor, ako imate sreće, ostaviti bez daha.

4. dan … od Korčule do Lastova

Sigurno se niste oprali jučer od uzbuđenja što ste došli u Korčulu. Stoga ujutro napravite izmjenu kava-kupaona-toalet-plaćanje veza i nemojte se previše zadržavati u Korčuli – mogli biste ostati još jedan dan, što mi imamo običaj napraviti. Netko neka ode do Bude po makarune za ručak, a drugi neka natoče vodu i provjere brod pa put pod jedra.

Blagajnik neka prebroji novce, Food&Beverage Manager zalihe, a obavite i dućan u marini jer danas plovite u divljinu. Kupite voće. Objašnjenje slijedi. Za one koje puše odlazak iz Korčule bez cigareta može biti poguban za odnose s ostatkom posade.

Požurite – sami sebi ste danas obavezni priuštiti kupanje u nekoj od uvala na južnoj obali Korčule. Naša preporuka je Pupnatska luka. Da, je razvikana, ali je to i zaslužila. Visoke klisure, bijeli obluci, borova šuma, miris smilja i smokvinog lista. Nemojte propustiti. Na putu do tamo napravite omiljeno piće Oštre bubamare. Narezane banane i breskve, kriške naranče, komadiće lubenice i zrna grožđa staviti u veliku posudu i preliti dobro ohlađenim crnim vinom. Umiješati nekoliko žlica šećera, vrlo malo papra i iscijediti limunov sok. Poslužiti na krmi, u plastičnim čašama, po dolasku u Pupnatsku luku. Čaše isprati radi rojeva pčela i osa koje vrebaju odasvud. Ne baciti u more, to je opasno za potencijalno trajno članstvo u posadi, posebno ako je kapetan ekološki osviješten kao naš.

Lastovskoj se obali približite prije Zaklopatice, što podrazumijeva da znate tumačiti nautičke karte. To je ono što dobijete u skiperskom stolu i što se ne nosi na krmu. Zaklopatica je najljepša u sumrak, kad crveno sunce zapali obrise Korčule u daljini. No, nikako ne bismo preporučili ostanak ovdje jer nema poštenog restorana i mjesta gdje vam se neće dogoditi “ženidba-udaja”, koja uključuje neljubaznost i spizu lošiju od prosječne.

Također, stanovnici Zaklopatice imali su dobre veze u ishođenju građevinskih dozvola, ali nisu imali dobre međusobne veze pa su se jedni drugima inatili glomaznošću izgrađenih zdanja koja su nepovratno narušila ljepotu ovog mjesta. Stoga se odreknite zalaska sunca u Zaklopatici i nastavite prema Ubliju.

U Ubliju imate dvije varijante – kuhati na brodu ili opet trošiti brodski budžet. Naš savjet je kuhanje na brodu. Ukoliko ste teške ljenčine i to vam je nezamislivo, preporučamo samo jedno mjesto – hotel gdje smo jeli najbolju i najjeftiniju peku u povijesti naših avantura, hobu i janjetinu. Bilo je predobro – živa muzika, tipični ples na hotelskoj terasi 80-tih, pjesma za stolom koju nitko ne pokušava utišati, a račun – šokantno mali. No, rezervacija je obvezna.

Ipak, kuhanje i fešta na brodu ovdje je poseban doživljaj. Čim se uđe u uvalu, treba ploviti ulijevo i sidriti se u tirkizno zelenoj uvali sa nekoliko oronulih vojnih objekata. Isprve ti objekti čine se stravičnima, ali definitivno uvećavaju šarmantnost ovog mjesta i valja ih sve pješke obići. Tu će se sigurno pokrenuti tema tko bi od vas što ovdje napravio da ima novaca, a to zna prijeći u političku raspravu pa spriječite dok je vrijeme.

Kuhati se može bilo što, samo ne fileki. Mi obično pripremimo paštu na crveno sa začinskim travama koje naberemo oko spomenutih vojnih objekata. Svijećice na krmi obavezne, pjesma obavezna, a spavanje vani, pod zvjezdama – obavezno. Samo pazite kad se budite, mogli biste pomisliti da ste u raju.

5. dan … od Lastova do Komiže

Čeka vas dugi, dugi put. Operite zube u moru, pojedite doručak jer on je na brodu uvijek najbolje sredstvo protiv mučnine, pa krenite na svoju najdužu plovidbu. Ona po udaljenosti i nije najduža, ali će vam se tako činiti. Iskoristite ovaj dan za jedrenje ako nemate orcu, a nove članove posade svakako što više upregnite – danas im je dan za učenje. Svatko neka proba kormilo, ovo je dan da kapetan malo odmori i da mu jedini napor bude otvaranje usta – za pijuckanje pive i davanje naredbi.

Ukoliko se umorite ili imate na jedrilici one koji kukaju da nikad ne stajete za kupanje, uvijek možete odlučiti ići na Sušac. Tamo bi vam mogle biti poslužene kozje glave sa sjekirama kako biste bolje naučili lokalne običaje, a kako kažu vrsni moreplovci, nisi jedriličar ako nisi bio na Sušcu. No, vremenski uvjeti za noćenje na Sušcu moraju biti blizu idealnima, posebno ako ste najobičniji čarteraši i imate manje od 30 godina. Nemojte zeznuti i neka vam nikada zvijezda vodilja ne bude činjenica da brod ima kasko osiguranje.

No, mi plovimo do Komiže jer želimo vidjeti ljepotu. Čistu, iskonsku ljepotu. Ukoliko vam je povoljan vjetar, lako stignete svratiti do Stinive da zadovoljite one koji su za Stinivu čuli, ali nisu je vidjeli, kao i one koji kukaju za kupanjem, a boje se kupati na otvorenom moru. Takvih je mnogo. Obično, kad više ne možete sluašti njihove jadikovke, stanete im na sred pučine, a oni se ne pomaknu, prođe ih volja za kupanjem. Takvima bi kao obavezno gradivo prije jedrenja trebalo uvaliti Ralje i Oluju svih oluja.

Kad dođete do Komiže, zastanite, koncentrirajte se, ona je samo jedna i jedina. Sada nije važno što će se jesti i piti, sada je važno da ste tu, i poštujte to mjesto kako je i vas more poštivalo na putu do njega.

Radi ogromne ponude, nećemo davati preporuke što jesti i piti. Snađite se, barem jednom se snađite sami u ovoj điti, ali jedno je sigurno – pokušajte izbjeći najpoznatija mjesta i ne ograničavajte se samo na glavnu ulicu – gore, na brdašcu, mi smo pronašli vlastito obilje.

Budite složni u Komiži, ipak trebate byboatom natrag do svoje jedrilice. Naravno, ako jedrite u sezoni, imajte na umu da će netko od pijanih čarteraša zasigurno pokucati na vaš brod u sred noći, očajnički tražeći pomoć jer se od silnog uzbuđenja nisu pažljivo usidrili pa im broda u uvali više – nema. Stoga, jednim uhom osluškujte i večeras budite kulturni.

Jutarnja kava u Komiži također je jako lijepi oblik druženja. Možda zvuči smiješno i nekome neistinito, ali pekara Kolđeraj zaista ima odličnu višku pogaču. Kad je pojedete, vjerojatno ćete jedni drugima obećavati kako ćete to spremiti po povratku, na nekom zajedničkom druženju, pa ćete proučavati tijesto i sastojke. Mi ta obećanja još nismo ostvarili, ali se zato uvijek vraćamo u Komižu da ponovimo gradivo.

6. dan … od Komiže do Milne

Mahat ćete Palmižani, hvatat će vas tuga kad se sjetite da se bliži kraj sedmodnevne avanture, danas ćete neprekidno gledati slike na fotoaparatima i ponavljati sve “fore” koje su nastale u ovom vašem zajedništvu. Nemojte se obeshrabriti, čekaju vas još dva dana i nema razloga za tugu. Milna je dobar izbor što se tiče marine jer ste do sada već nemarno ostali bez vode, goriva, struje, a vjerojatno ste i jako prljavi pa je opet red da se operete. Samo iskustvo dolaska u uvalu je divno, a ako imate sreće s vjetrom koji dolazi s juga, i ovaj dan bit će odličan za jedrenje.

Možete stati u Visu popiti piće, ulazak u Vis nama je osobno jedan od dragih doživljaja. Usidrite se, sjednite na piće i družite se, da vam ovaj dan bude što duži i ispunjeniji. Samo, nemojte pretjerati s pićima, padanje s gumenjaka u Visu može biti, premda interesantno, uzrok širenja neugodnog mirisa oko vas do slijedećeg odredišta. Posada će vam se smijati, ali potom vas izbjegavati, dok će vam s lica curiti motorno ulje.

Pokušajte doći u Milnu prije 18 sati jer u protivnom nema šanse da nađete vez u marini. Marina je odlična, vez bezobrazno skup, a sama Milna interesantan gradić, posebno za one željne kulture. Neka vas kapetan ovdje raspusti – nema razloga da jedni prisiljavaju druge ići u razgledavanje, ako te druge samo zanima gdje se može ići na “cugu”. Netko će htjeti hitno u kupaonu, posebno plavuša ako je imate na brodu, jer se nije pogledala u ogledalo još od Korčule pa bi mogla zaboraviti tko je ona zapravo. Kapetan će vjerojatno odšetati do grada s ciljem da razgleda sve brodove na vezu na rivi i razmisli zašto nije bio pametniji i sam tamo rezervirao vez.

Kako ste zbog jedriličarske pohlepnosti, već spomenute morske gladi, euforičnog raspoloženja i opće neodlučnosti u svemu (sve nabrojano su jedriličarski sindromi navedeni u Jedriličarskoj medicinskoj enciklopediji, svezak 18), ostali bez prebijene pare, predlažemo nadogradnju budžeta. One koji se ne slože ostavljate ovdje, budu se snašli. No, nemojte da vas prevari ponovno puni novčanik – imate mnogo manje nego na početku pa danas budite skromni i otiđite na pizzu. Svima će vam se jesti pizza i piti pivo, a zna se da su pizza i pivo prijatelji oduvijek. Po povratku na brod vjerojatno će se razviti neka zgodna priča na krmi – no, Milna nije inspiracija za “ruženje” pa ćete sigurno ići rano leći i to vrlo složno jer sada već razmišljate kao jedno i imate jedan, zajednički mozak.

7. dan … od Milne do Skradina

Tvrđava Sv. Nikola, Jadrija za sjećanje na bivše državno uređenje, nezaboravno jedrenje po jezeru Prokljan, divljenje kanjonu gdje se na pontonima prodaju školjke, bespotrebno slikanje mostova u 40 primjeraka s kojima poslije nećete znati što biste… sve to obilježit će ovaj dan. Skradin je nama šećer na kraju putovanja jer spaja i civilizaciju i naše omiljeno “amazonstvo” pa zapravo postajete divljaci koji dolaze u civilizaciju i beskrajno joj se dive. To je na neki način mirenje sa sudbinom jer znate da vas uskoro čeka autoput i ljudi obučeni u stvarnu odjeću, a ne u krpe kao vi.

Na današnji dan preporučamo – jedrenje, jedrenje i jedrenje. Križanje lijevo-desno po Prokljanu, uživanje u tišini (ugasite nepotrebnu i već dosadnu muziku, posebno pjesme koje ste na ovom jedrenju otpjevali već osamsto puta). U Skradin valja doći što kasnije, u predvečerje – tada su boje tog grada nevjerojatne. Naravno, budite malo i pametni pa rezervirajte vez na rivi, ne u marini, da se još malo pokažete za zadnji dan.

Kako vam na brodu vjerojatno više ničeg nije ostalo, zaista se nadamo da vam je ostalo bar novaca koje ste skupljali u Milni. Priuštite si srdelice, inćune, gavune, a uz to Bibić i rajčicu s lukom, i bit ćete sretni kao mala djeca. Nama najbolja konoba je kod babe Ane, odmah na rivi, koja će vam ako budete pristojni (potrudite se da budete), sigurno pokloniti tanjur pun svježih, vrućih fritula. Nemojte se derati, budite fini i kulturni jedriličari pa se vratite na svoj brod u pristojno vrijeme – ipak vam je ostala samo još ova večer za uživanje na njemu, a u birtiji možete sjediti bilo gdje.

Onima koji su se čitavih sedam dana potajno bojali jedrenja i bili prestravljeni svaki put kad se vaš brod “nagnuo”, ovo će zasigurno biti najbolja večer. To su vjerojatno oni isti ljudi koji će predlagati da ujutro odete na izlet turističkim brodićem do Krke, no ignorirajte ih – čeka vas najljepše jutro u životu.

Krenite iz Skradina što ranije, preporučamo oko 5 sati ujutro. Ionako brod morate pun goriva vratiti do 10, a sigurni smo da još niste naučili timski vezati (mi kažemo “parkirati”) brod pa će operacija točenja goriva potrajati barem pola sata.

Velika umjetnička djela nisu do koljena zori u šibenskom akvatoriju. Bonaca će biti kao ulje najfinijih maslina, a vi ćete gledati u daljinu u otočiće u obliku tortica i znati da ste sretni što imate ovakvu priliku. Zlarin, Prvić, u daljini Kaprije i Žirje, svi će oni sjati narančastom bojom jutra, a vi ćete znati da ćete ovaj moment pamtiti i prepričavati zauvijek.

Vašem putovanju je došao kraj. Ako ste prirodni talenti, sigurno ste se zaljubili preko ušiju. U tom slučaju ćete već pri ukrcaju u automobil planirati rutu za slijedeće jedrenje. Ako se niste zaljubili, vjerojatno će vam se jako ljuljati u glavi i nećete sudjelovati u raspravi o slijedećoj, novoj avanturi. Nemojte se iznenaditi ako vidite suze – na kraju jedrenja plaču oni jako osjećajni zaljubljenici u prirodu i jedrenje ili pak oni koji ne vole svoj stvarni život pa plaču zbog povratka istome. No, jedno je sigurno – kao što se ploviti mora, tako se mora i plakati za brodom, zvukom punih jedara i mirisom brodskog salona jer ipak je brod najuzoritiji izum čovječanstva, koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Ukoliko dobijemo priliku, pisat ćemo o svojim avanturama i dalje. O Pelješkom kanalu, konobi Kod Nike sa najboljom spizom na cijeloj našoj hrvatskoj obali, gdje smo upijali znanja Jadrana Gamulina. Pisat ćemo o Opatu, o Proversi, o jutrima na Panteri. Pisat ćemo o uvali Prožura i kozliću iz krušne peći. I o još mnogo, mnogo mjesta i događaja… ako dobijemo priliku.

Nina Šegota, Oštra bubamara